Menopauza označuje zadnju menstruaciju ili prestanak menstruacijskih krvarenja, završetak reprodukcijskog ciklusa žene, koji se uobičajeno javlja izmedu 45.- 55. godine života.
Menopauza može nastupiti i izmedu 40.- 60. godine, ali i ranije kao posljedica operacije ili bolesti.
Dijagnoza menopauze može se postaviti tek nakon 12 mjeseci amenoreje, odnosno izostanka menstruacije. Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastupa prije 40. godine života. Ako menopauza nastupi nakon 55. godine, ona se naziva kasna menopauza (menopausis tarda). Rana menopauza predstavlja menopauzu koja nastupa između 40.1 45. godine života.
Pojam menopauza često se koristi I za period koji prethodi (premenopauza) i koje slijedi po prestanku menstruacijskih krvarenja (postmenopauza).
Perimenopauza ili prijelazno razdoblje (prijelaz) obuhvaća kratko razdoblje prije, menopauzu i razdoblje, oko, godinu dana, nakon zadnje menstruacije.
Uzrok menopauze je iscrpljivanje funkcije jajnika, pri čemu naposljetku potpuno prestaje produkcija ne samo ženskih spolnih hormona estrogenai progesterona, nego i muških spolnih hormona androgena, testosterona i DHEAS. Jajnik sadrži maksimalan broj prije rođenja, a već tada počinje njegovo starenje. Oko 20. tjedna trudnoće broj folikula je maksimalan i iznosi oko 7 miliona. Taj broj je već reduciran na porođaju iznosi oko 1 do 2 miliona. Do puberteta broj se dalje smanjuje, da bi oko prve menstruacije iznosio oko 200-300 hiljada. Smatra se da će prosječna žena u svom reproduktivnom životu imati oko 380 do 400 ciklusa, da će ovulirati oko 400 zrelih jajnih stanica, a da će u procesu sazrijevanja utrošiti oko 15 do 20 hiljada folikula. Poslije 40. godine života folikula je sve manje, a nepravilnih menstruacijskih ciklusa sve više.
Jedan od najranijih simptoma perimenopauze je promjena ritma uobičajenih menstruacijskih ciklusa. Vrijeme izmedu ciklusa skraćuje se ili produžuje, ili pak menstruacijsko krvarenje povremeno sasvim izostane.
Intenzitet mjesečnih krvarenja postaje obično slabiji, iako povremeno, osobito kod dugih ciklusa mogu nastupiti obilnija, nepravilna krvarenja.
Ostali simptomi su:
- navale vrućine,
- noćna znojenja
- vaginalne promjene i promjene urogenitalnog trakta u smislu stanjenja zida vagine,
suhoće, nedovoljne elastičnosti kao i osjetljivosti na infekcije
- psihičke tegobe: brze promjene raspoloženja, umor, nesanica, otežana koncentracija,
glavobolja
- gubitak elastičnosti kože
- osteoporoza i arterioskleroza.
Prva faza prelaznog razdoblja počinje blagom estrogenskom dominacijom. Ova faza započinje već u dobi od 35-40. godine života.
Promjene u raspoloženju, razdražljivost kao i depresivna stanja koja se javljaju već s prvim znacima neuravnotežene funkcije jajnika i smanjenja produkcije progesterona.
Tokom ovog razdoblja nema promjena u dužini menstruacijskog ciklusa ili se javlja blago skraćenje ciklusa odnosno menstruacijska krvarenja nastupaju nešto ranije.
U sljedećoj fazi prijelaznog razdoblja uporedo s progesteronskim manjkom, početkom 40-ih godina života javlja se blagi estrogenski deficit.
Ukoliko je ovaj deficit uravnotežen, tegobe su blagog karaktera ili ih uopće nema.
Kratkoročne i rane posljedice nastaju kao rezultat naglog pada u nivou estrogena. Brzo dovode do nekvalitetnog života, ali su prolazne i uglavnom se povlače za 3 do 5 godina. Prvi simptom je umor i iscrpljenost, koji pronalazimo u gotovo 90% žena. Psihičke tegobe, najčešće u vidu depresije, nalazimo u oko 50-60% slučajeva, a poremećaje spavanja i loš san u oko 75% slučajeva.
Ovu fazu prepoznati ćemo blagim produženjem razmaka između mjesečnica, koje još uvijek redovno dolaze.
U sljedećoj fazi prelaznog razdoblja postoji veći deficit estrogena i progesterona, pri čemu je izraženiji estrogenski manjak.
Ovo je razdoblje karakteristično po izraženim tipičnim menopauzalnim simptomima, kao što su
navale vrućine, preznojavanja osobito noćno znojenje i nesanica.
Zadnja faza prijelaznog razdoblja označuje početak postmenopauze. Menstruacijska krvarenja sasvim izostaju, a nivoi estrogena i progesterona trajno ostaju niski.
Srednjoročne posljedice nedostatka estrogena javljaju se tokom 5 do 10 godina nakon menopauze i uglavnom se očituju kao urogenitalna atrofija, promjene kože i kose, smanjenje libida i pad kognitivnih funkcija.
Kasne posljedice nedostatka estrogena započinju već u perimenopauzi, progresivne su, a postaju izražene i znatno smanjuju kvalitetu života 10 do 30 godina nakon nastupa menopauze. Kardiovaskularne bolesti nakon 50. godine uzrok su smrti u gotovo 50% žena. Do menopauze smrtnost od kardiovaskularnih bolesti je zbog zaštitnog učinka estrogena daleko manja nego u muškoj populaciji; nakon nastupa menopauze taj se zaštitni mehanizam gubi, a smrtnost od infarkta miokarda postaje veća nego u muškoj populaciji.
Osteoporoza je satavna bolest koju obilježava smanjena gustoća i poremećaj u mikroarhitekturi kostiju s velikom sklonošću frakturama. Uzrokovana je pojačanom razgradnjom kosti zbog manjka estrogena. Ona je uz kardiovaskularne bolesti najozbiljnija posljedica menopauze jer duboko narušava zdravlje i dovodi do staračke nemoći. Osteoporozu još nazivamo i “tihom bolešću” jer nema znakova dok ne nastupe lomovi. Lomovi nastaju najčešće kao posljedica pada, ali nerijetko kost postaje tako krhka da su lomovi česti i bez očitoga uzroka, Osteoporoza je povezana i s gubitkom zubi, jer dolazi do atrofije koštane alveole zuba.
Osjetila su u menopauzi također zahvaćena smanjenjem nivoa estrogena. Najčešće smetnje od strane očiju su smanjenje vida, razvoj katarakte, suhoća očiju, povećan očni pritisak, zamućen vid te pojačano suzenje. Starenjem slabi i sluh i javlja se staračka nagluhost. Rizik od razvoja demencija izrazito se povećava starenjem, a nakon 65. godine taj se rizik svakih 5 godina udvostručava. Najučestaliji oblici jesu Alzheimerova demencija i vaskularna demencija, a manjak estrogena je ključan u razvoju oba oblika. Osteoartritis je najčešća bolest zglobova, učestalost mu se povećava s dobi, a osobito je čest u postmenopauzalnoj populaciji.
- Kako pomoći?
Pristup treba biti strogo individualan, uz procjenu rizika povoljnih učinaka hormonske terapije menopauze. Apsolutne su prepreke hormonskom liječenju: trudnoća, preosjetljivost na bilo koji sastojak lijeka, rak dojke, teže oštećenje jetre i tromboembolijska bolest.
Mnogi simptomi menopauze i komplikacije koje se razvijaju u postmenopauzalnih žena mogu
se ublažiti ili čak izbjeći pravilnim stilom života.
Redovno vježbanje, boravak u prirodi, kontrola tjelesne težine, nepušenje, izbjegavanje alkohola i kofeina, uzimanje hrane bogate vitaminima i mineralima, posebno kalcijem može pomoći u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze, a ima i blagotvoran učinak na mentalno zdravlje.
Važno je menopauzu i postmenopauzalno razdoblje shvatiti kao prirodan tok života, a ne kao bolest.