Psihoterapija je metod i proces u kojem jedna osoba pomaže drugoj da ostvari određene promjene u ponašanju i ličnosti. To je proces koji se odvija u susretu stručnjaka i klijenta, koji traje određeno vrijeme, a vodi se na osnovu stručnih, zakonskih i etičkih pravila.
Srž tog odnosa je u tome da je jedna osoba, (klijent), u stanju određenog nesklada i traži stručnu pomoć u ostvarivanju određenih promjena, dok je druga osoba obučena i sposobna da joj u tome pomogne. Osoba u ulozi klijenta dolazi na terapiju zbog određene patnje, zbog nečega što čini da se osjeća loše i da želi promjenu. Klijent definiše svoju motivaciju za promene i cilj koji želi da postigne psihoterapijom, a terapeut uslove pod kojima je voljan da svoje znanje, umijeće i svoje ljudske kapacitete usmjeri na pružanje pomoći klijentu. Motiv klijenta za ulaženje u proces psihoterapije ne mora biti samo prevazilaženje nekog problema, neke neadekvatnosti ili smanjivanje patnje. Međutim, u psihoterapijski process se uključuju i ljudi koji žele da “rade na sebi”, da poboljšaju kvalitet života, sopstvenu kreativnost, spontanost, razvoj, da bolje upoznaju sebe.
Najvažniji vid psihoterapijskog odnosa jesu emocije koje nastaju u tom jedinstvenom odnosu izmedju dvoje ljudi koji imaju isti cilj, ali različite uloge. Koristeći empatiju (saosjećanje) kao sredstvo, psihoterapeut dolazi do istinitog razumijevanja onoga što se zbiva u klijentu, i onda mu to prenosi na njemu prihvatljiv i adekvatan način. To podrazumijeva prilagođavanje klijentovom trenutnom stanju i sposobnostima da prenesenu poruku razumije.
Suština psihoterapije je da klijent, uz pomoć terapeuta, dodje do razumijevanja samog sebe, tj. uzroka svojih problema. Na taj način klijent dolazi do mogućih rješenja analizirajući ih sa terapeutom.
Psihoterapija i njeni ciljevi:
- podrška;
- suzbijanje i otklanjanje simptoma i neprilagođenog ponašanja;
- razrješavanje intrapsihičkih i interpersonalnih konflikata;
- rješavanje bračnih i porodičnih disfunkcionalnosti;
- rasterećenje od unutrašnje napetosti i pritiska;
- usklađivanje ravnoteže kod “poremećenih” psihičkih funkcija, osjećanja, misli i neprilagođenog ponašanja;
- razvoj sposobnosti i kapaciteta ličnosti, jačanje i učvršćivanje svjesnosti o sebi, drugima i svijetu;
- osposobljavanje za rješavanje životnih problema, trauma;
- suočavanje i rješavanje problema straha, osjećaja krivice, agresije, kao i života pod stresom;
- oslobađanje i ispunjenje potencijala sopstvene prirode i organizacije ličnosti.